Od svih vrsta luka najblaži je po okusu, nije ljut, nema jak miris i ne izaziva suze na očima.
Osim toga, najlakše se uzgaja i nije osjetljiv na niske temperature. Može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proljeća. Zato je poriluk važna namirnica posebno zimi, kada je izbor povrća siromašan, piše Healthy Living Style.
Nutritivna vrijednost
Po nutritivnom sastavu sličan je svojim rođacima, ali sadrži više bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, te dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.
Ljekovitost
Za razliku od crvenog ili bijelog luka, poriluk se upotrebljava cijeli i to ne samo kao začin, već kao samostalno povrće. Obiluje hranjivim i ljekovitim tvarima. Sadrži veliku količinu mineralnih tvari i vitamin C, te eterična ulja sa sumporom. Ta ulja djeluju blagotvorno na dišne i probavne organe, bubrege, jetra, krv i krvne žile. Ujedno od tih ulja potiče i miris poriluka, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan. Kod upotrebe poriluka preporučuje se koristiti cijeli poriluk; i bijelu stabljiku i zeleno lišće.